- Izazovna ponašanja kod djece dio su njihova razvoja. Velike emocije i nove situacije potiču potrebu za prkosom, ispadima bijesa ili udarcima.
-
„Loše“ ponašanje nije znak lošeg roditeljstva, već prilika da pomognete svom djetetu u rastu i razvoju.
-
Razumijevanje zašto dijete nešto radi prvi je korak u „dekodiranju“ izazovnih ponašanja.
-
Pružite djeci osjećaj kontrole nudeći im izbor – tako će se lakše nositi s prkosom ili potrebom da pobjegnu.
-
Budite strpljivi i koristite igru, igračke i knjige kako biste pomogli djetetu da ispravi izazovna ponašanja.
Primjeri iz svakodnevnice
- Grize li vaše dijete drugu djecu u vrtiću?
- Baca li piće jer mu se ne sviđa čaša koju ste izabrali?
- Odgovara li uvijek glasnim i odlučnim „NE!“ kad ga nešto pitate?
Takve situacije često vas natjeraju da se zapitate: „Radim li nešto krivo? Je li s mojim djetetom nešto u redu?“
Istina je da gotovo svako dijete prolazi kroz faze izazovnog ponašanja. Upravo zato postoje izrazi poput „strašne druge“ i „strašne treće“. To ne znači da je vaše dijete „zločesto“ ili da ste vi loš roditelj.
Razumijevanje djetetova ponašanja
Jeste li ikada „guglali“: „Zašto moje dijete…?“
Niste sami. Roditelji diljem svijeta postavljaju ista pitanja. Ponekad je neugodno priznati da vaše dijete ima ispade. Ali evo istine:
- Izazovna ponašanja su normalna. Dio su zdravog razvoja.
- Djeca još uvijek uče kako se nositi s velikim emocijama.
- Testiraju granice i promatraju vašu reakciju.
Oni nisu „zločesti“. Oni samo rastu i uče upravljati svojim osjećajima.
Vaša je uloga kao roditelja da otkrijete zašto se ponašaju na određeni način. Razumijevanje „zašto“ pomoći će vam da:
-
ostanete smireni usred ispada,
-
spriječite pogoršanje negativnih obrazaca,
-
naučite dijete kako regulirati emocije,
-
izgradite jaču povezanost sa svojim djetetom.
Kad znate zašto se određeno ponašanje javlja, bit ćete spremniji reagirati smireno, voditi dijete i učiti ga boljim načinima ponašanja.
Izazovna ponašanja kod djece i njihovo značenje
Većina izazovnih ponašanja ima razvojno objašnjenje. Kad ih shvatite kroz tu perspektivu, lakše ćete pronaći pozitivna roditeljska rješenja.
1. Prkos
Kako izgleda: dijete na sve odgovara s „NE!“, bilo da je riječ o dijeljenju igračaka ili obavljanju neke aktivnosti.
Zašto se događa: dijete otkriva svoju neovisnost i razvija osjećaj vlastitog „ja“. Odbijanje je način da osjeti kontrolu nad svojim svijetom.
Kako reagirati: ne pitajte pitanja na koja se može odgovoriti sa „da“ ili „ne“. Ponudite mu ograničen izbor. Primjer: umjesto „Hoćeš li sad popiti mlijeko?“ recite „Hoćeš li mlijeko u plavoj ili zelenoj čaši?“ – tako se osjeća neovisno, a vi postižete željeni ishod.
2. Ozljeđivanje drugih (udaranje, grizenje, čupanje kose)
Kako izgleda: dijete udara, grize ili čupa kosu drugoj djeci.
Zašto se događa: mališani imaju poteškoća s izražavanjem velikih emocija poput frustracije, ljutnje ili preopterećenosti. Kad ne mogu regulirati osjećaje, pribjegavaju fizičkim reakcijama.
Kako reagirati: reagirajte nježno, ali odlučno. Recite: „Ne udaramo. Udarci bole.“ Pomozite djetetu da imenuje emociju („ljut si“, „tužan si“). Predložite bolje načine izražavanja – lupkanje nogama, traženje zagrljaja.
Korisno je i čitanje knjiga poput „Ana, ne grizi“ ili igranje s figuricama superheroja koje kroz igru pokazuju kako riješiti sukobe.
3. Ispadi bijesa i vikanje
Kako izgleda: dijete viče, baca se na pod, plače ili urla.
Zašto se događa: najčešće zbog preopterećenosti, frustracije ili pokušaja probijanja granica.
Kako reagirati: ostanite smireni i izbjegavajte negativne reakcije. Ne vičite natrag jer to samo pojačava problem. Koristite čvrst, ali blag ton. Ako je moguće, dopustite mu da se smiri u miru.
Kad se dijete smiri, učite ga prepoznati emocije koristeći jednostavne riječi poput „tužan“, „ljut“, „razočaran“. Knjige o emocijama, poput „Ana se svađa“, mogu pomoći djeci da bolje razumiju tugu i ljutnju.
4. Bacanje stvari
Kako izgleda: dijete iznenada baci igračku ili predmet, bilo u igri ili iz protesta.
Zašto se događa: iz znatiželje (uzrok-posljedica), testiranja granica ili izražavanja frustracije.
Kako reagirati: odmah reagirajte – jasno recite što se smije, a što ne: „Lopte se bacaju, kocke ne.“ Ako baci igračku koja se ne smije bacati, na kratko mu je oduzmite.
Naučite ga da postoji pravo vrijeme i mjesto za bacanje (npr. vani s mekanim lopticama). Kad to napravi ispravno – obavezno pohvalite!
5. Bijeg
Kako izgleda: dijete trči od vas – bilo kod kuće, bilo na javnom mjestu.
Zašto se događa: u javnosti – znatiželja i želja za istraživanjem; kod kuće – testiranje granica ili poziv na igru.
Kako reagirati: naučite ga značenje riječi „stani“ i „čekaj“ kroz igre poput „semafora“. Prije izlaska van, dogovorite pravila sigurnosti – držanje za ruku ili izbor između hodanja i kolica.
6. Sramežljivost ili pretjerana privrženost
Kako izgleda: dijete se skriva iza vas, odbija komunicirati ili se stalno drži za vas u društvu drugih.
Zašto se događa: normalno je da su djeca nesigurna u novim okruženjima. Privrženost je prirodna jer ste vi izvor sigurnosti.
Kako reagirati: ne forsirajte ga na interakciju. Dopustite mu da promatra i osjeti sigurnost. Kod kuće možete uvježbavati socijalne situacije kroz lutke i plišance (npr. Bimaco kolekcija lutaka).
Kako voditi dijete kroz uspone i padove
Vaše dijete prolazi kroz burnu fazu rasta – i normalno je da vas to ponekad iscrpljuje. Ali zapamtite:
-
ponašanja nisu „zločesta“, već razvojna,
-
vaša uloga je voditi, a ne kažnjavati,
-
granice stvaraju osjećaj sigurnosti,
-
igra, knjige i igračke moćni su alati za učenje.
Uz strpljenje i dosljednost, svaka krizna situacija može postati prilika za rast – za dijete, ali i za vas.
Pomozimo našim mališanima da isprave izazovna ponašanja, razviju samopouzdanje i izrastu u sigurnu, sretnu djecu.
Uvijek na strani roditelja,
Bimaco